Dođe i taj dan da saznamo spol, kaže doktor dečko je, ja presretna, oduvijek sam htijela da prvo dijete bude muško.

Sve je počelo u rujnu 2017.,test je pokazao plus, trudna sam, u tom trenutku su bili pomješani svi mogući osjećaji, ali najviše je prevladavao strah. Kako će moji reagirati, kako njegovi (da pojasnim, nismo bili još u braku, nego u vezi), sva sreća sve je prošlo u najboljem redu. Moji presretni dobit će trećeg unuka, njegovi još sretniji, prvi unuk na putu. Sve je bilo savršeno, tako se i završilo Bogu hvala.
TRUDNOĆA
Sve je bilo super, doktor svaki put potvrdi da je beba dobro, raste ma sve po ps-u. Dođe i taj dan da saznamo spol, kaže doktor dečko je, ja presretna, oduvijek sam htijela da prvo dijete bude muško. Trudnoća uredna, sve super osim trudnićkog sečera, ali ni to me nije spriječilo da uživam u trudnoći, tlak uredan, urin uredan, ma sve savršeno jednom riječju. Termin poroda 28.05.2018. Dođe i taj dugo čekani deveti mjesec. 😊 Prva, druga, treća kontrola u bolnici, sve uredno, četvrta kontrola, tlak jako visoki, previše tekućine se zadržava, ali nalazi i dalje uredni. Dogovore se doktori da odem doma, ali obavezno svaki dan po tri puta mjerit tlak. Tlak sve veći i veći, nikako se spustit. Vozi me tata u bolnicu, ja imam osjećaj da izgledam ko 20000 cepelina od te silne tekućine 🙈. Doktor me pregledao, kaže morate ostat u bolnici, na promatranju, bit ćete u predrađaoni. Možete samo zamislit, kakvih sam se sve zvukova i krikova naslušlala, u jednom trenu sam htijela doktoru reć, da ja ipak nebi rodila 😂. Utorak prebacuju me na odjel, napokon sva tri dana na odjelu sam svaku vizitu ispitivala, kada ću rodit, doktori su rekli da sam luda 🙈😂.
POROD
24.05.2018. 08:00, glavna doktorica me zove na kontrolu, kaže to je sve uredno, ide prirodnim putem. Kaže ona sestrama, možete je pripremit, prođu sve te pripreme (između ostalog i klistir 😕). Javljam svojima da idem u rađaonu, moja najstarija sestra izjavljuje - ja odlazim sa posla i dolazim u petrovu, da budem s tobom na porodu(jos nema djece), brat se ne javlja kao ni tata, mama jadna sebi ne može doć, starija sestra - me smiruje možet ti to, ako je mama mogla nas četvero, možeš i ti njega. Svekrva plače na poslu, nije joj sve jedno, svekar na poslu sve krivo dostavlja, muž moj dolazi s posla sav nikakav(a inače je vojnik), svi u panici inače u mojoj obitelji sam najmlađe djete. A ja u rađaonu ulazim skakajuči doslovno, u 12:30 buše mi vodenjak, krenu neki sitni trudovi, uspijela sam spavat sve do 16:30,dolazi doktor i pita kada sam dobila gel, kaže sestra u pola 1,njegov komentar me ubio, kaže on do 18:00 nemam šta tu bit, u međuvremenu tražim epiduralnu, jer mi se neda trpit bolove, ali i dalje nisu jaki, dobim povratni info, smjena doktora ne može epiduralna. Prošlo je par minuta, kažem ja babici, trebam tiskat, a ona meni ma nije moguće, dođe doktor pregleda me i kaže spremna je za porod, ali je beba još visoko, pa neka izdrži još malo, u 17:00 više nisam mogla prodisavat trudove, pa smo započeli porod, u 17:04 je na svijet došao moj najveći i najdraži malo-veliki čovjek od 3230 i 48 cm.
Međutim tu krene sve na gore, izgubila previše krvi, željezo skoro da nisam ni imala u krvi, pala u nesvjest, ma sve valjda najgore, ali na svu sreću doktori su odma reagirali i sada je sve super. Uživamo u svakom danu sa uskoro napunjenih 6 mjeseci 😍😍
Pouka svim mamam, svaki porod kao i svaka žena je individualno, zato ne slušajte mame, sestre, babe, babu od babe, tetke itd, nego slušajte svoje tijelo i na kraju krajeva, slušajte babice i doktore, jer su oni ipak specijalizirani i stručni u tome što rade.
Mama MM

Priča Marija Magdalena Budinščak