Ja sama majka, i ja sam umorna, slomljena, iscrpljena. Imam grudvice, neravnice, ožiljke po stomaku. Majka sam 2 dečaka. Odgovorna sam za njihov život, pazim na njih svakog trenutka. A i zaposlena sam, radim u jednoj industriji. Ali pre svega sam majka. I vi ste majke. I vi ste umorne i iscrpljene, slomljene, sa ožiljcima. I vi živite u svetu u kome vode računa kako izgledate a ne kako se osećate. Vi ste predivne, vi ste majke.
Final-1024x1024http://juliebhosale.co.nz
17. jauara 2015. u 11:10 uveče rodila sam drugog sina. Zaista sam se borila da ga dobijem. Bila sam izložena reproduktivnoj terapciji. Porodila sam se baš kad mi je i bio termin. Bila sam slomljena. Pre nego što sam dobila decu mogla sam trčati maratone, a sada sam baš umorna.
24 sata posle porodjaja: Iako ste se porodili, još uvek izgledate kao da imate lubenicu u stomaku, ili čak i dve. I stomak je jako mekan. Ali jedno je sigurno: zbogom dosadne kontrakcije. Porodila sam se prirodnim putem i osećam se užasno, kao da me je kamion pregazio. Ali 2 dana kasnije, sigurno će biti druga priča…
2 dana posle porodjaja: Da li sam se istuširala i promeila pidzamu- ne mogu da se setim. I dalje sam ogromna. Nosim pidzamu one veličine kao da sam još uvek u 9-tom mesecu trudnoće. Krvarim. Spavam. Ne mogu baš da nabrojim koliko sati sam spavala, ali uspem da spavam. Umorna sam. I čudnog sam raspoloženja, često zaplačem.
Nedelju dana posle porodjaja: Ponovo kući. U pidzami. Jos uvek imam stomak, veliki kao lubenica ali sav mekan. Drago mi je što sam kući. Ali šta da radim sad sa dva deteta? Pre sam imala jednog i lako se snalazila, ali kako sad da okupam obojicu? Kako da ih nahranim u isto vreme?
2 nedelje posle porodjaja: malo sam živnula, treba da se istuširam. Stomak sav zgužvan. Još uvek krvarim- to je izgleda period kome nema kraja. Još uvek nosim trudničku odeću.
Ali biću iskrena: osećam se dosta bolje sada nego posle porodjaja sa prvim sinom. Tada nisam mogla ni u šetnje da idem. Svim prijateljima sam rekla da me posete tek kad prodje 3 meseca. Bilo mi je žao zbog toga što sam im rekla, ali znam da su me razumeli.
U slučaju da se pitate odakle taj rez na mom stomaku, imala sam operaciju kada sam imala 21 godinu. Operacija nije protekla baš najbolje pa su me otvarali 6 puta. Dve trudnoće su još više razvukle ovaj rez. Ali nema veze. Ništa strašno se nije promenilo. Samo sam odustala od svoje želje da budem foto model.
10 nedelja posle porodjaja: stomak se malo povukao i više nije toliko zgužvan. Još uvek nosim široku odeću, a fiksator na nozi je zbog članka koji sam uganula prošlog meseca kada sam izvrnula nogu na ivičnjaku dok sam pokušavala da prevezem bebu. Gde je prošlo poslednjih 8 nedelja? U gužvi… hranjenje, spavanje, presvlačenje, u učenju kako u isto vreme raditi neke poslove i paziti na bebu. Preumorna sam, i kosti me bole. Nemam vremena ni da se istuširam, kafu pijem na brzinu. Ponekad se pitam šta mi je ovo trebalo, ali onda shvatim da ja zaista uzivam u tome.
BRAVO ZA OVU MAMU !! AKO VAM SE DOPALA NJENA PRIČA I DALA I VAMA SAMOPOUZDANJE PODELITE SA OSTALIM MAJKAMA :* HVALA
Final-1024x1024http://juliebhosale.co.nz
17. jauara 2015. u 11:10 uveče rodila sam drugog sina. Zaista sam se borila da ga dobijem. Bila sam izložena reproduktivnoj terapciji. Porodila sam se baš kad mi je i bio termin. Bila sam slomljena. Pre nego što sam dobila decu mogla sam trčati maratone, a sada sam baš umorna.
24 sata posle porodjaja: Iako ste se porodili, još uvek izgledate kao da imate lubenicu u stomaku, ili čak i dve. I stomak je jako mekan. Ali jedno je sigurno: zbogom dosadne kontrakcije. Porodila sam se prirodnim putem i osećam se užasno, kao da me je kamion pregazio. Ali 2 dana kasnije, sigurno će biti druga priča…
2 dana posle porodjaja: Da li sam se istuširala i promeila pidzamu- ne mogu da se setim. I dalje sam ogromna. Nosim pidzamu one veličine kao da sam još uvek u 9-tom mesecu trudnoće. Krvarim. Spavam. Ne mogu baš da nabrojim koliko sati sam spavala, ali uspem da spavam. Umorna sam. I čudnog sam raspoloženja, često zaplačem.
Nedelju dana posle porodjaja: Ponovo kući. U pidzami. Jos uvek imam stomak, veliki kao lubenica ali sav mekan. Drago mi je što sam kući. Ali šta da radim sad sa dva deteta? Pre sam imala jednog i lako se snalazila, ali kako sad da okupam obojicu? Kako da ih nahranim u isto vreme?
2 nedelje posle porodjaja: malo sam živnula, treba da se istuširam. Stomak sav zgužvan. Još uvek krvarim- to je izgleda period kome nema kraja. Još uvek nosim trudničku odeću.
Ali biću iskrena: osećam se dosta bolje sada nego posle porodjaja sa prvim sinom. Tada nisam mogla ni u šetnje da idem. Svim prijateljima sam rekla da me posete tek kad prodje 3 meseca. Bilo mi je žao zbog toga što sam im rekla, ali znam da su me razumeli.
U slučaju da se pitate odakle taj rez na mom stomaku, imala sam operaciju kada sam imala 21 godinu. Operacija nije protekla baš najbolje pa su me otvarali 6 puta. Dve trudnoće su još više razvukle ovaj rez. Ali nema veze. Ništa strašno se nije promenilo. Samo sam odustala od svoje želje da budem foto model.
10 nedelja posle porodjaja: stomak se malo povukao i više nije toliko zgužvan. Još uvek nosim široku odeću, a fiksator na nozi je zbog članka koji sam uganula prošlog meseca kada sam izvrnula nogu na ivičnjaku dok sam pokušavala da prevezem bebu. Gde je prošlo poslednjih 8 nedelja? U gužvi… hranjenje, spavanje, presvlačenje, u učenju kako u isto vreme raditi neke poslove i paziti na bebu. Preumorna sam, i kosti me bole. Nemam vremena ni da se istuširam, kafu pijem na brzinu. Ponekad se pitam šta mi je ovo trebalo, ali onda shvatim da ja zaista uzivam u tome.
BRAVO ZA OVU MAMU !! AKO VAM SE DOPALA NJENA PRIČA I DALA I VAMA SAMOPOUZDANJE PODELITE SA OSTALIM MAJKAMA :* HVALA
0 коментара:
Постави коментар