четвртак, 17. јануар 2019.

Marija J. (24) sedi u majušnom prostoru za pripremu trudnica za porođaj. Razmišlja se da li će da priča sa nama ili ne. Ko još može da trpi novinarsku ekipu u porođajnim mukama? Ali pristaje.
porodjaj_041016_ras-foto-marko-djokovic-17_1000x1000
Pravi mesto do sebe na uskom tvrdom krevetu. Kaže da su joj već uradili sve što je neophodno – pregled, merenja… i može da se porodi prirodnim putem. Oko pola tri je po podne. Došla je brzo u GAK „Narodni front” jer je, kako kaže, osetila bolove. A i trudnoća je gotova – 39. nedelja od maksimalnih 40 koliko bi trebalo da traje. Kucnuo je čas da upozna tu malu devojčicu koju je dosad nosila u stomaku.
Pokušava da nađe udoban položaj. Ima kontrakcije. Na 10 minuta, kaže. Kako koja naiđe, stomak joj se stvrdne i ona prestaje da priča. Neizvesnost koja joj u narednim satima predstoji oduzima joj mir.
– Ovo mi je druga beba. Imam sina od pet godina. Pa ne znam da li se plašim. I da i ne. Trudnoća je protekla uredno. Uradila sam sve neophodne analize i testove. Pokazali su da smo beba i ja dobro. Ostaje još samo da preguramo porođaj – priča ona dok se malo izvija jer je naišla još jedna kontrakcija.
Kaže da neće epidural. Želi da sve bude prirodno.
– Prvi put sam se brzo porodila. Za tri sata. Nadam se da će tako biti i sada. Upravo sam bila na CTG-u, aparatu koji je pratio tonove bebe, i – devojčica je sasvim dobro – rekinuše tada Mariju u pričanju jer su došli da je odvedu do porođajnog kreveta. Legla je tačno u pola četiri. Istog momenta Mariji su stavili braunilu kroz koju joj polako u venu kaplje takozvana stimulacija.
– Otvorena je tri prsta, odnosno tri centimetra. Do porođaja može da prođe i do sedam sati. Dobija hormon oksitocin, koji skraćuje porođajno vreme. Pored nje je i CTG aparat, koji preko traka na stomaku meri bebine otkucaje srca i jačinu kontrakcija. Marija neće epidural i očekujem da će kod nje porođaj proteći bez problema – objašnjava za „Alo!” dr Radomir Aničić, ginekolog-akušer u porodilištu.
Osim Marije, u tom trenutku u porođajnim boksovima bile su još tri žene, a Marijino mesto u pripremi zauzela je još jedna Marija (32), kojoj je ovo deveta trudnoća. Preplašena je jer je dobila kontrakcije u 35. nedelji iliti osmom mesecu. Kaže da joj nadu uliva to što je prof. dr Željko Miković, načelnik odeljenja za visokorizičnu trudnoću, trenutno dežuran.
– On je spasao mene i sina na prošlom porođaju. Da ga tada nije bilo, ne znam da li bismo sada pričale – priča Marija brišući suze i nastavlja:
– Plašim se. Ranije su krenule kontrakcije. Spustili su me u porodilište. Ne znaju još da li će da me porađaju. Pokušavaju lekovima da zaustave sve to kako bi beba bila u stomaku barem 36 nedelja – kaže ona.
U međuvremenu, porođaj prve Marije napreduje. Oko 16.30 bila je otvorena već šest prstiju. Kontrakcije su sada jake. Marija se već čuje kako doziva doktora jer je boli. Ali tu nema pomoći. Dr Aničić kaže da je trenutno popunjeno 50 odsto kapaciteta porodilišta – „mirno popodne”.
Najveće porodilište na Balkanu!
Dr Radomir Aničić navodi da u „Frontu” dnevno bude do 35 porođaja, od čega je oko 20 odsto carskih rezova. – Naše porodilište je najveće na Balkanu. A sada su tu tri ginekologa, dva specijalizanta, glavni dežurni za celu kliniku prof. Miković, ginekolog na prijemu trudnica, anesteziolog, neonatolog na odeljenju, kao i brojne babice. Dakle, naše trudnice postaće majke na najsigurniji i najbezbedniji način – naveo je on.
– Sala za hitne carske rezove je odmah tu. Potpuno je spremna. Minut do dva treba nam da se svi spremimo, ako, nedajbože, nekoj ženi zatreba ta vrsta intervencije – priča on.
Vraćamo se u porodilište. Marija već glasno jauče, dok je druga vraćena na odeljenje. Stale su joj kontrakcije.
– Izlazi! Zovite doktora! – viče Marija iz svog boksa. Za tri sekunde svi su oko nje. Tačno je 17.10 časova. Marija se napinje iz sve snage. Nastavlja da viče. Sad već vrišti dok se devojčicina glava polako pomalja iz porođajnog kanala. Ginekolog pravi makazama minimalni rez na međici. I devojčica je tu! Glasno plače. Stavljaju je majci na grudi. Spretne ruke seku pupčanu vrpcu.
Potom bebu nose na prvo kupanje. Širom otvorenih očiju gleda svet na koji je stigla. Mere su joj tri kilograma i 48 centimetara dužine. Povijaju je, kače brojeve i podatke na ručicu i pelenu. Isti su kao i Marijini. Ekipa „Alo!” nije joj odolela! Dok se meškoljila u našem naručju, poželeli smo joj dobrodošlicu na ovaj svet. Tada je već Mariji izašla i posteljica. Bila je cela, te nije bilo potrebe za bilo kakvom intervencijom. Dok je ona zadovoljna konstatovala da je „sve brzo i lako prošlo”, dr Aničić nas ispraća rečima da smo upravo gledali školski primer prirodnog porođaja.
Izvor: ALO 

0 коментара:

Постави коментар

.

Претражи овај блог

Омогућава Blogger.
loading...

Popular Posts

Recent Posts