“Proglašavali me mrtvim, a ja sam nadživio i neke liječnike…”

Melkior Posavec (75) imao je 18 operacija. Zna ga sve osoblje koprivničke bolnice. Jednom su ga proglasili mrtvim, no on prkosi svim dijagnozama…


Trebali biste na još dvije operacije, kralježnice i glave, gdje vam kost pritišće mozak, no obje su prerizične, pa ćete se morati zadovoljiti i s ovih 18 koliko ste ih ukupno dosad imali.

Priopćili su to liječnici Melkioru Posavcu (75) iz koprivničkog prigradskog naselja Jagnjedovca, koji je, prema svemu sudeći, jači od svih teških dijagnoza koje su ga zadesile. Prije 25 godina već je bio među otpisanima, no vratio se među žive.

– Operirao sam slijepo crijevo, a nakon zahvata nešto se zakompliciralo. Odjednom sam postao crn kao ugljen i ničeg se nisam sjećao. Kum, koji je ležao uz mene u sobi, panično je pozvao medicinsku sestru rekavši joj kako me ne može probuditi, da ne dajem nikakve znakove života i kako misli da sam umro.

Pokrili ga plahtom po glavi

Sestra je pozvala liječnika, koji me pregledao, rekao da me pokriju plahtom i nakon dva sata odvezu u mrtvačnicu – govori Melkior, najpoznatiji i najdugovječniji pacijent koprivničke bolnice, od kojeg tad, na svu sreću, ruke nije digla jedna medicinska sestra, koja je svima ponavljala da ga treba reanimirati. Život mu je visio o koncu i vodila se žestoka borba za njega, a on je tek idućeg prijepodneva shvatio što se zapravo zbivalo.



– Kad sam došao k sebi, pitao sam liječnika što mi se dogodilo i zašto se ničeg ne sjećam, na što mi je on odgovorio da mi je stalo srce, pluća su prestala raditi i nisam dobivao kisik u mozak. Elektrošokovima i raznim aparatima na koje su me priključili vraćali su me u život i u tome su i uspjeli – dodaje Melkior. Nasreću, nikakvih trajnih oštećenja zbog toga nije imao.

Imao je teško djetinjstvo

– Tog sam se dana drugi put rodio – zadovoljno kaže ovaj svojevrsni medicinski fenomen. Govori da nikad nije pušio niti pio alkohol, a svoju sklonost bolestima vidi u najranijoj mladosti, kad su mu davne 1944. godine, u dobi od tek nešto više od dvije godine, pogubili roditelje. To je, tvrdi, na njemu ostavilo teške traume, koje su, smatra, uzrok brojnih zdravstvenih tegoba. Osim što je pobijedio smrt od komplikacija izazvanih operacijom slijepog crijeva, Melkior je imao tri zapletaja crijeva, operaciju kosti na desnoj nozi, herniju… a ove su mu godine zbog tumora izvadili bubreg.

Živi s jednim bubregom

– Neke operacije bile su prava šala u odnosu na ovu zadnju, kad mi je dijagnosticiran tumor bubrega. Odstranili su mi ga nakon što sam deset dana proveo pod anestezijom. Sad živim s jednim bubregom, baš kao i moja šest godina mlađa supruga Nadica, kojoj su nakon 12 godina dijalize transplantirali bubreg. Zajedno svakog dana uzimamo više od 40 lijekova, a polovica otpada na mene – govori Melkior, kojeg sve osoblje koprivničke Opće bolnice prepoznaje. Za njih ima samo riječi pohvale jer, da njih nije bilo, vjerojatno bi, kaže, već davno bio pod zemljom.

– Nedavno sam u bolnici, kamo idem na redovite pretrage, nakon operacije bubrega naišao na jednu medicinsku sestru. Malo bolje sam se zagledao u nju, na što mi je ona sa smiješkom rekla: ‘Melkiore, zar me ne prepoznajete? Pa ja sam sestra koja je tražila da vas reanimiraju prije punih 25 godina’ – sa smiješkom govori Melkior prepričavajući svoje svakodnevne susrete s osobljem bolnice u kojoj je, kako kaže, proveo gotovo dvije godine. Nadživio je i neke liječnike koji su govorili da neće dočekati 80 godina.

Izvor: 24sata