уторак, 12. март 2019.

Meni je beba umrla, pre tri ipo meseca u stomaku, u devetom mesecu, u bolnici..



Znam kako boli, previše.

A sve je bilo ok,cela trudnoća izneta do kraja. Višak plodove vode i česte kontrole zbog toga.

I tog 3.jula odlazim privatno na Uz kod poznatog dr. Djurića i zbog nenormalnog ritanja bebe, doktor ne može da obavi pregled i kaže : ovo čudo nisam video, ajmo odmah u bolnicu da te ostavim da te pratimo.

I odem u roku od sat vremena, primi me dr. Janko Djurić i ode kući. Kaze vidimo se sutra. Do sutra ujutru do 9h mi niko nije prišao, pogledao, pregledao, ništa.

Tog popodneva je bio dežuran direktor ginekologije Protrka, koji nije ni ušao u moju sobu. Verovatno, jer nisam bila njegov pacijent. A u viziti prepucavanje ko me primio, kako me primio kad nije njegova smena i ostalo. Kao da je to bitno!?

Ali eto, niko me tog po podneva nije pogledao, NISAM BILA NJIHOV PACIJENT. Narednog dana u 9h me zovu na ctg i 15min ne mogu da nadju tonove, prelazim na Uz, pogledao me doktor koji se tu zatekao Neša zvani struja i kaže:gospodjo, ostanite na krevetu, ovo mora jos neko da vidi.

Posle tri minuta uleće moj doktor Janko, gleda, ustaje, hvata se za glavu i kaže u pm, udavila se.. Tako mi je saopšteno da mi je beba umrla?! Nisam znala ni gde sam, ni kako da ustanem… Tuga..



foto.privatna arhiva mame Gordane

Onda moram da provedem tu još 24h sa mrtvom bebom u stomaku, pa narednog dana da me poradjaju.. I taj 05.jul ne znam kako sam preživela.. Prirodnim putem je sve krenulo, morala sam mrtvu bebu da rodim, 😪 da smognem snage za to.. 😪

Nisu mi dali da je vidim, a suprug je morao da je vidi.. Devojčicu našu milu.. To nikada prežaliti nećemo.. Samo moram da naučim da živim sa tim.. Nalaz obdukcije? Beba zdrava, posteljica zdrava, sve uredno. Samo se pupčanik od silnog ritanja zavezao u čvor i stao dotok kiseonika…

To je stres, ogroman, gubitak ogroman. Pored sve te tuge i tragedije, dolaze da me pitaju da li želim bebi ime da dam???! Onda mi saopštavaju da moramo mi da je sahranimo…

I tako, čovek nauči da živi sa svim tim tugama i tragedijama.

Moram dalje, imam ćerkicu od 2ipo godine, hvala Bogu. Idem redovno kod psihologa i psihijatra, jer sama nisam mogla da prodjem sve ovo. Ogorčena na KC Kragujevac.

Moja majka je otišla da pita mog doktora zasto me nije odmah porodio tog dana kad me hitno smestio, on je rekao da je 20dana pred termin i da nema naznaka za carski. Ona ga je pitala kome me je ostavio kad me niko nije pogledao tog dana, a dr Janko je rekao takva nam je kolegijalnost u ovoj propaloj državi. I na kraju je rekao kriv sam, tužite me. Ali ja nemam snage za to. Iskreno trudim se da ne osudjujem nikoga, već da prihvatim kao Božiju volju jer mi je tako lakše. A dan ne prodje da ne pomislim na nju, otplačem..

0 коментара:

Постави коментар

.

Претражи овај блог

Омогућава Blogger.
loading...

Popular Posts

Recent Posts