петак, 9. новембар 2018.

Zdravo! 😊 Ja bih mogla da podelim sa vama svoju priču iz porodilišta! Za naš portal mama Jovana .



foto.privatna arhiva mame Jovane

Termin mi je bio 6. avgust ali moja devojčica je rešila da ostane u stomaku još neki dan. Išla sam na pregled u bolnicu i sve je bilo u redu ali nije bilo nikakvih znakova da će beba skoro!

Osmog avgusta su mi rekli da je sve u redu sa bebom ali ako se ne porodim za nekoliko dana da dodjem da mi uključe indukciju. Nisam znala o čemu se radi pa sam malo potražila po internetu. Indukcija me je jako uplašila pa sam rešila da što vise šetam kako bi sve to islo prirodnim svojim tokom.

Deveti avgust oko 17h osetim neki čudan bol u predelu stomaka, ali nije to to. Razmišljam ja treba to malo više da boli verovatno su lažne kontrakcije.

Prilegnem malo jer sam bila jako otečena i zbog težine i vrućine, ipak sam imala 25kg više! 😂 Čitajući po internetu znala sam da kontrakcije treba da imaju pravilan razmak na 10 minuta ali to se kod mene nije dešavalo.

Bolove sam imala na 10 minuta malo jače pa na pola sata, sve totalno nepravilno! Suprug i njegova sestra mene namole da odemo u porodilište makar na pregled. Ja nisam htela jer nije još vreme! Oko 21h sam bila u bolnici radili mi ctg nema kontrakcija bebini otkucaji normalni, ja otišla na ultrazvuk sve normalno neće beba još.

Doktor kaže ajde neka ostane da je pratimo. Dok se sve to izdešavalo prošlo je još dva sata meni bolovi malo jači ali opet nepravilan razmak. Kažu oni meni da se pripremim da me odvedu u sobu pa ako bude nešto tu su. Tako meni na tuširanju u bolnici pukne vodenjak bez ikakve naznake da će to da se dogodi.

Završim tuširanje… vidim ponoć tačno…nigde nikoga nema, opet čitala sam treba šetati malo jer će sve proći lakše. Šetam ja po hodniku 00.15 nigde nikog nema… Tada su me baš stegli bolovi nisam mogla ni da ležim ni da sedim. To je to. Stiže beba. Moram nekoga da nadjem.

Sretnem ja babicu na hodniku i kažem “Ja se izvinjavam meni je pukao vodenjak” pita ona mene kad ja kažem pa pre 15 minuta. “Aaaaa ajde brže šta si čekala zovite doktora ona će da se porodi” Ja ne znam šta se dešava jer sam bila smirena i nisam znala čemu panika.

Odvedu oni mene u salu i tamo merili kukove, dali mi infuziju, ctg pisti koliko su bile jake kontrakcije, ja čekam i slušam šta mi govore. Pita me doktor jel imaš kontrakcije ja kažem imam pa guraj, posle četiri napona moja bebana je došla na svet i prvo što sam uradila pogledala sam na sat 00.40 deseti avgust.

Jako je bolelo i činilo se kao da je trajalo večno ali uz pomoć babica koje su bile tu uz mene i davale mi podršku i govorile šta da radim sve je prošlo lako!!!

Nije svaka trudnoća ista, nije svaka beba ista…Pravila postoje ali ima izuzetaka. Da nisam poslušala muža da idem u porodilište verovatno bih rodila bebu kod kuće ili negde na putu do bolnice! 😁

Srdačan pozdrav svima a porodjaj kakakv god da je bio jako brzo se zaboravi!

0 коментара:

Постави коментар

.

Претражи овај блог

Омогућава Blogger.
loading...

Popular Posts

Recent Posts