Najvažnija pravila za siguran san

Dojenče bi trebalo spavati na leđima, bez jastuka, teških pokrivača i plišanih igračaka, u prostoru u kojem se ne puši

Proučite savjete dr. sc. Jamesa McKenne, ravnatelja Laboratorija za proučavanje sna majki i djece na američkom Sveučilištu Notre Dame, kako djetetu omogućiti što sigurniji san, bilo da spava samo ili zajedno s vama u sobi ili u istom krevetu.

Zajedničko spavanje povećava bliskost s djetetom
Najpoznatiji zagovornik zajedničkog spavanja trenutno je američki pedijatar dr. William Sears, autor knjige "Povezujuće roditeljstvo" i drugih priručnika za roditelje u kojima otkriva alate za izgrađivanje čvrste i trajne povezanosti s djecom. Budući da svoje preporuke uvijek potkrepljuje rezultatima znanstvenih istraživanja, dr. Sears se u objašnjavanju prednosti zajedničkog spavanja često referira na rad Jamesa McKenne.

James McKenna je profesor biološke antropologije i vodeći svjetski stručnjak za spavanje majki i djece pa vam prenosimo njegov sažetak najvažnijih stvari koje bi roditelji trebali imati na umu prilikom odlučivanja o tome gdje će i kako dijete spavati:

Siguran san dojenčeta počinje već zdravom trudnoćom, posebno izbjegavanjem pušenja u trudnoći.
Dojenje značajno pomaže u zaštiti djece od smrti, uključujući sindrom iznenadne dojenačke smrti, kao i od sekundarnih, ali i genetskih bolesti.
Siguran san dojenčeta moguć je prvenstveno u prisutnosti dobro informiranih roditelja, dobro povezanih s djetetom.
Dojenče bi trebalo spavati na leđima, na čvrstoj i čistoj podlozi, u prostoru bez dima, pod laganim i ugodnim pokrivačem, i glava mu nikad ne bi smjela biti pokrivena.
Na krevetu oko dojenčeta ne bi smjelo biti plišanih igračaka ili jastuka, i dojenče nikad ne bi smjelo spavati na jastuku.
Nikad ne biste trebali koristiti ovčju kožu i druge pahuljaste materijale, kao ni madrace od sjemenki. Vodeni kreveti također mogu biti opasni, a madrac bi uvijek trebao biti čvrsto smješten u okviru kreveta.
Dojenče nikad ne bi smjelo spavati na kauču ili sofi, ni samo ni s odraslom osobom, zbog opasnosti da (prije svega licem) upadne u procijep, ili da se zaglavi uz naslon.
Spavanje u krevetu s bebom treba biti svjesna i promišljena odluka
Kod spavanja u istom krevetu trebate voditi računa o tome da kreveti za odrasle svojim dizajnom dojenčadi ne mogu jamčiti sigurnost. Uz to obratite pažnju i na sljedeće:
Bebe hranjene na bočicu trebale bi uvijek spavati uz majku na odvojenoj površini, radije nego u istom krevetu.
Kod zajedničkog spavanja u istom krevetu, oba bi se partnera trebala ugodno osjećati s tom odlukom. Svatko tko spava u krevetu s dojenčetom trebao bi se osjećati jednako odgovornim za dijete i biti svjestan da je ono tu. Idealno bi bilo da oba roditelja sebe doživljavaju kao primarne skrbnike.
Dijete mlađe od godinu dana ne bi smjelo spavati s drugom djecom – braćom i sestrama, nego uvijek s osobom koja može preuzeti odgovornost za njegovu prisutnost u krevetu.
Osobe pod utjecajem sedativa i drugih lijekova, droga ili alkohola, kao i one koje se vrlo teško bude, ne bi smjele spavati na istoj površini s dojenčetom.
Ako majka ima izuzetno dugu kosu, trebala bi ju svezati kako se ne bi zapetljala oko bebina vrata (što se zaista događa).
Ekstremno pretile osobe, koje teže mogu osjetiti koliko blizu im se dijete nalazi, mogu spavati zajedno s dojenčetom pod uvjetom da je ono na odvojenoj površini.
Važno je shvatiti da materijalni i socijalni uvjeti u kojima se odvija zajedničko spavanje roditelja i djeteta, u svim svojim verzijama, određuje rizik ili dobrobiti ove navike. Bitno je ono što se događa u krevetu.
Roditelji bi unaprijed trebali razmisliti o tome bi li u ekstremnom slučaju, da dijete umre od SIDS-a u njihovom krevetu, pomislili da su ga oni ugušili. Jednako kao što dojenče može umrijeti od SIDS-a u posve sigurnom okruženju u kojem spava samo, ostaje mogućnost da se to dogodi i prilikom sigurnog zajedničkog spavanja u istom krevetu. Zato budite sigurni, koliko je to moguće, da u slučaju smrti dojenčeta nećete smatrati da joj je doprinijelo zajedničko spavanje, ili da je jedno od vas slučajno ugušilo dijete.