субота, 10. новембар 2018.

02.09.2015. Jutro. Ustajem i pravim doručak mužu,doći će na pauzu da jede. Puca mi vodenjak.



Započinje priču mama Sanja

Malo sam bila iznenađena. Kažem mužu,to je to.moramo u bolnicu. Sedamo u firmin kamion što je vozio,žurimo u firmu gde je radio da ostavimo kamion i uzmemo naš auto. On juri kroz grad kao da vozi krompire a ne mene da se porodim.

Muž uplašen kao da se ide on poroditi. Dolazimo u bolnicu,prime nas,smeste nas u predporođajnu sobu. Ovde u Kanadi je malo drugačije nego kad nas u Srbiji. Ovde imaš slobodu. Mozeš plesati,skakati,trčati…raditi šta ti odgovara. Nisi prikovan za krevet.

Dolazi doktorica i vodi me u sobu za porod. Svi su vrlo ljubazni. Pita me doktorica,hoću li pilates loptu,naravno,prihvatam. I to je super stvar,sedela sam na njoj i ljuljala se,imala sam osećaj da su trudovi slabiji. Zatim me pita,hoću li pod tuš ili u kadu? Ja prihvatam da idem u kadu. Oni mi pripremili kadu. Ja ulazim u kadu.

Ono fino,voda topla.ma milina. Rekoh sebi,sad ću se malo opustiti. Sledeće sekunde me doktorica pogleda,pita me: “ jel ti to tiskaš”? Ja odgovorim: “ ne,ali mislim da moram obaviti veliku nuždu”. Kaže ona meni: “ ajmo napolje iz kade,ide beba”. Ja zbunjena,izlazim iz kade,ležem na sto i stvarno,za tren oka beba je bila vani.

Ovo je moje iskustvo,što se tiče kade. I svakoj ženi bih poželela da proba u kadi da se porodi.

Bravo divna priča i jako ohrabljujuća . Hvala mami Sanji što je podelila njno iskustvo sa nama .

autor tekst mama Sanja

0 коментара:

Постави коментар

.

Претражи овај блог

Омогућава Blogger.
loading...

Popular Posts

Recent Posts